objavljeno
31.3.21.
Prošle godine smo se svi uvjerili kako su se različite tvrtke snašle u novonastalim okolnostima. One koje su se uspjele prilagoditi te nastaviti usluživati svoje kupce su i dalje tu, za razliku od onih koje su čekale da situacija „samo prođe.”
Ponovno se potvrdilo kako je inovativnost bitna za vitalnost svake tvrtke, bez obzira na njenu veličinu, tržište ili industriju.
S obzirom na to da postoji više stajališta oko toga što nešto čini inovativnim, podijelit ću s vama definiciju koju smatram dosta pragmatičnom:
"Inovacija je nešto novo što stvara vrijednost”
Prethodna definicija sadrži dva relativna pojma: „novo” i „vrijednost.”
- Ukoliko inovator i primatelj (korisnik) inovacije nikada prije to nisu vidjeli, onda to smatram novim.
- Vrijednost mora biti obostrana. Drugim riječima, mora biti neka korist i za inovatora, kao i za primatelja (korisnika).
- Ako je nešto novo, no ne stvara vrijednost, onda se najvjerojatnije radi o izumu. Možda će jednog dana biti koristan.
- Ukoliko nije novo, a stvara vrijednost, onda se vrlo vjerojatno radi o postepenom poboljšanju.
Kakve to veze ima sa svijetom kvalitete? Baš kao i inovativnost, kvalitetu smatram neophodnom u svakoj vitalnoj tvrtki. Ona prožima baš
svaku aktivnost, od pisanja računa do razgovora s kupcima, od odabira materijala do određivanja novih smjernica, od toga kako odabiremo ideje do toga kako razvijamo te iste ideje.
Upravo se na zadnje dvije točke želim fokusirati u ovom članku.
1. Kvaliteta ideja
Jednom prilikom sam radio s timom koji je muku mučio s procjenom 90 ideja. Htjeli su ih kategorizirati i bodovati po različitim kriterijima kako bi na kraju došli do desetak ideja s kojima žele raditi.
Nakon što sam im pojasnio kako je takav način procjenjivanja apsolutni gubitak vremena, začuđujuće—ostali su šokirani. Bodovanje nečega što uopće nema šansu dobiti ikakvu pažnju, nema nikakvu svrhu. Prvi korak je provjera kvalitete ideja.
Što čini ideju idejom? Nedovršena misao može biti sjeme ideje, no nipošto sama ideja. Gotovo svaki pokušaj uspoređivanja misli s idejama bit će traćenje vremena.
Dobra ideja ima jasno artikulirane iduće stavke:
- Kome je namijenjena. Tko su glavni kupci i/ili korisnici? Tko ima koristi od te ideje?
- Problem, potrebu ili priliku. S čime se prethodno navedeni kupci i/ili korisnici muče? Što žele postići?
- Kratki opis proizvoda ili usluge. Kako izgleda i o čemu se radi?
- Kratki opis koristi. Kako će im ova ideja pomoći u rješavanju prethodno navedenoga problema, ostvarivanjem koristi, ili
ispunjavanjem prilike?
Zamislite da imate sljedećih pet kartica ispred sebe:
1. Kada sam na plaži ne želim nositi novčanik. Mislim da bi bilo super kada bi imao narukvicu s malim čipom koji bi bio povezan na moju
kreditnu karticu. Tako bih mogao platiti sve što mi treba, a da ne nosim uokolo novčanik.
2. Pružanje financijskih usluga na Marsu.
3. Jako je bitno da se pripremimo za budućnost. Dolaze velike promjene u našim pravnim okvirima, sve je više malih poduzetnika koji nam otimaju kupce, a i naša konkurencija se širi. Moramo razviti super aplikaciju.
4. Često primamo pozive od naših kupaca koji žele raskinuti ugovor zato što prelaze kod konkurencije. Većinu tih kupaca uspijevamo
odgovoriti zato što imamo bolju ponudu od konkurenata, no naši kupci to ne znaju! Naše internet stranice su teške za korištenje te
smatramo da moramo sve pojednostaviti.
5. Aplikacija prilagođena starijim osobama.
Za koje kartice biste rekli da su ideja, a za koje da su misao? Razmislite pa nastavljamo...
Dakle, od ovih pet kartica, samo su prva i četvrta ideja. Treća je niz istinitih navoda, ali nema ništa konkretno. Druga se čini kao „pomoćna” kartica, nešto zapisano tijekom brainstorming sesije. Peta je granični slučaj, budući da ima eksplicitno što i za koga te implicitno zašto (zbog niskog stupnja sposobnosti korištenja novih tehnologija).
Možda se pitate zašto sam ovako pedantan oko razlikovanja misli i ideja? Kako biste unaprijedili svoje poslovanje morate usvojiti stotine i stotine ideja! Kako biste stvorili nove poslovne prihode—izvan vašeg osnovnog poslovanja—morate isprobati više od trideset ideja.
Prethodno je samo po sebi izniman napor. Zamislite sada da uz sav taj trud još i tratite vrijeme i resurse na nedovršene misli? Njih treba ili razraditi—što je dužnost predlagatelja—ili odbaciti. Ne brinite hoćete li propustiti genijalnu ideju. Ukoliko je zaista takva, vratit će se.
2. Kvaliteta u razvoju ideja
Imati dobru ideju nije garancija uspjeha. On ponajviše ovisi o vašoj sposobnosti pretvaranja tih ideja u stvarnost. Tradicionalni pristup razvoju ideja je pisanje poslovnog plana na temelju kojeg će određena komisija ili izvršno rukovodstvo odrediti koliko su spremni uložiti.
To rijetko prođe dobro za zaista nove i radikalne ideje zato što takve imaju ili slabe poslovne planove, ili poslovne planove pune pogrešnih pretpostavki.
Kako predvidjeti budućnost? Nikako.
Siguran sam da su svi koji čitaju HDK glasilo upoznati s PDCA/PDSA krugom. Sjetite se kako ga često pokazujemo kao krug kroz kojeg učestalo prolazimo kako bismo došli do nekog boljeg stanja.
Takvo isto promišljanje treba usvojiti i kod razvoja novih ideja. Umjesto da razmišljamo o tome kao jednoj sve-ili-ništa odluci, moramo se prebaciti na korak-po-korak metodu. Drugim riječima, prava pitanja u pravo vrijeme.
Usporedite iduća dva primjera iz prakse:
- Velika tvrtka je odlučila uvesti novi proizvod na tržište u kojem je upravo ona vodeći igrač. Direktor marketinga je uvjerio glavnog
direktora da novi proizvod mora biti pod novim brendom, kako ne bi zbunio već postojeće kupce. Financijske projekcije i projektni plan su
izgledali obećavajuće; glavni direktor ih je brzinski odobrio s proračunom od 34 milijuna eura.
Proizvod nije bio tehnološki zahtjevan, tako da je većina proračuna otišla na razvoj novog brenda i marketinške kampanje. Proizvod je
plasiran dvije godine kasnije na velikom otvaranju sa svim nacionalnim medijima i velikim imenima iz industrije. Odaziv
korisnika je bio toliko sramotno nizak da je iz dokumenata tvrtke izbrisano svako slovo novog proizvoda.
- Internacionalna tvrtka je gubila udio tržišta u jednoj od svojih industrija. Donedavno je to tržište bilo nepristupačno malim
poduzetnicima i novim tvrtkama budući da je zahtijevalo velika početna ulaganja. No, to se sve promijenilo s dolaskom novih
tehnologija te dolaskom novih tvrtki koje su financirane privatnim i rizičnim kapitalom (eng. private equity i venture capital).
Kao odgovor na novu situaciju, izvršni menadžment je pripremio fond od 200 milijuna eura. Pokrenuli su niz različitih inicijativa, svaku s
provizornim proračunom. Za početak su svakoj inicijativi odobrena sredstva dovoljna da mogu početi s provjeravanjem ima li potražnje za
njihovom idejom te uklapa li se u ono što kupci uopće traže. Nakon tri godine i sa samo 30% fonda, tvrtka je uspjela ne samo obraniti svoj udio tržišta, već ga i povećati.
Ne možemo predvidjeti budućnost, no zato možemo smanjiti rizik i trošak ulaganja u pogrešne ideje. Najbolji način kako bismo to učinili jest stvaranje sustava u kojemu možemo ulagati korak-po-korak, gdje svaki korak ima određenu grupu pitanja na koju se fokusiramo.
3. Vaš idući korak
Nadam se da su vas gore navedeni primjeri inspirirali kako osigurati kvalitetu vaših aktivnosti i procesa koji se bave stvaranjem nove vrijednosti.
Za početak je dovoljno postaviti ova dva pitanja svaki put kada se susretnete s novom poslovnom idejom:
- Je li ovo ideja, ili nedovršena misao?
- Koji je najmanji idući korak bitan za razvoj ove ideje?
Moje iskustvo mi je svaki put iznova pokazalo da je najbitnije početi te se putem poboljšavati. Uostalom, što je najgore što se može dogoditi ako postavite prethodna dva pitanja? U najgorem slučaju ste malo više promislili o ideji, a u najboljem ste uštedjeli vrijeme i novac.
Sretno!